|
Kao svojevrsna dopuna retrospektivne izložbe Joze Kljakovića u Galeriji Klovićevi dvori, u četvrtak je u Atelijeru Meštrović otvorena komorna izložba »Kljaković kod Meštrovića« u kojoj je predstavljen umjetnički i prijateljski odnos dvojice velikih hrvatskih umjetnika.
Izložba obuhvaća pojedina djela iz stalnoga postava i nekoliko posuđenih radova, potom publikacije, kataloge, karikature, plakate, dva pisma Joze Kljakovića upućena Ivanu Meštroviću i svjedočenja Vesne Barbić o razgovoru s Kljakovićem na Rokovu perivoju 1968. godine, neposredno prije umjetnikove smrti.
Kao najvažniji eksponat autorica izložbe Ljiljana Čerina ističe fresku na svodu nekadašnje spavaće sobe Olge i Ivana Meštrovića na prvom katu Atelijera, koju je Jozo Kljaković izveo u razdoblju između 1925. i 1927. godine uz pomoć Jurja Plančića. Teme pojedinih prikaza preuzete su iz Meštrovićevih litografija »Harmonija«, »U povjerenju«, »Idila« i »Ljubavnici«.
Izložena je i prva monografija Ivana Meštrovića objavljena u Londonu 1919. godine s Kljakovićevim ilustracijama. Meštrovićeva »Pieta« podsjeća na suradnju u obnovi unutrašnjosti zagrebačke crkve sv. Marka, prilikom koje je kipar radio skulpture, a slikar freske. Zanimljivo je da je Kljaković upravo na temelju Meštrovićeve preporuke učio fresko slikarstvo od francuskog majstora Marcela Lenoirea.
Dva su umjetnika surađivala na mnogim projektima u domovini. Primjerice, crkva Naše Gospe (memorijalna crkva kralja Zvonimira) u Biskupiji kod Knina građena je prema Meštrovićevim nacrtima, a Jozo Kljaković izveo je freske u unutrašnjosti.
Meštrović i Kljaković dijelili su i negativan stav prema avangardnoj umjetnosti. Zbližilo ih je i zatvorsko iskustvo 1941. godine, kada su utamničeni pod optužbom da djeluju protiv NDH i Sila osovine. Meštrović je u zatvoru crtao Joba, pa »Studija za Joba II.«, prezentirana na izložbi, snažno simbolizira individualnu, ali i opću patnju toga vremena.
»Opraštajući se u nekrologu od svog prijatelja Ivana Meštrovića, slikar Jozo Kljaković zaključio je kako je on 'čudesna pojava u svom narodu'. I mi bismo njihovo dugogodišnje prijateljstvo, sudbinsku isprepletenost dvaju životnih i umjetničkih putova, mogli shvatiti kao 'čudesnu pojavu u hrvatskoj umjetnosti'«, napominje u predgovoru Barbara Vujanović. Izvor: Vjesnik
Novije vezane vijesti:
Starije vezane vijesti:
Copyright 2007. All Rights Reserved.  |
