Novi Zagreb

Ono što od početka predstave »Balon« dramatičara Mate Matišića, premijerno izvedene prošlog tjedna u Teatru Exit, u režiji Mislava Brečića i koprodukciji s Teatrom 2000, upada u oči jest činjenica što gledamo autora koji je krenuo dalje, koji se razvija i koji je napustio i zaključio neke dramske motive. U prvom redu stavio je završno slovo, što je vrlo vidljivo u njegovu dramskom pismu, na svoju »Posmrtnu trilogiju«, a odmaknuti se od stagnacije, istraživati, raditi i dopisivati tekst u nastajanju - velika je stvar.

No, to ne znači da je fizičko nestajanje sasvim iščezlo iz njegova vidokruga, već je dobila poetičnu notu, ako ju je moguće tako uopće nazvati, u kontekstu smrti djeteta. S druge strane, Matišić koji se bavio i općim emigrantskim sudbinama, ovdje ulazi u posvećeni prostor intime, u bit glumstvenosti, i to tankoćutno do najmanje sitnice. »Balon« sljubljuje u višeslojnosti dramskih žanrova priču o depresivnoj ženi i glumačkom braku, paralelne svjetove u pirandellovskoj maniri i glumačkom identitetu i pita se može li pripovijedanje iscijeliti teške boli.
Režija Mislava Brečića je nenametljiva, nježna, s poštovanjem prema sadržaju i točna, teško joj je nešto oduzeti ili dodati. Čini se da je priča o »Balonu«, koja se dobro uklopila u exitovsku poetiku, stvarana u dobroj harmoniji svih sudionika i dramaturginje Tajane Gašparović i koreografkinje Irme Omerzo te video animatora Nemanje Nikolića. To se može kazati i za većinu glumačkih interpretacija.
Vilim Matula bio je sjajan u transformacijama od nervoznoga glumca do pripovjedača koji može zaokupiti pozornost Drugoga. No, apsolutno sjajne uloge je ostvario Krešimir Mikić u promjeni nekoliko dramskih identiteta, od zabrinutog supruga, braće blizanaca do odličnog imitatora naslovnog lika iz kultnog »Kuma«. Ksenija Marinković dokazala je da i dok sjedi i tek minimalno komunicira, može oblikovati dojmljivu ulogu. Je li zbog neiskustva i mladosti, najviše problema je imala Ana Maras kao trudna glumčeva supruga. »Balon« je metaforička predstava koja unatoč težini pitanja što ih kritički promišlja - od bračnih i međuspolnih odnosa, do taštine i egotripa, poziva na meditativnost, spokoj, mir.
Nešto je u njoj krhko kao opna balona, nešto je u njoj prolazno kao dah kojim je balon ispunjen... Nešto tako teško zbog obujma balona koji se s vremenom ispuhuje i koji se mora stalno ponovno upuhavati. U tome međuprostoru balona događa se jedan život i jedna predstava, život koji je tako lijepo i opasno čvrsto zagrliti u naručju. Za vječnost.

Izvor: Vjesnik

• 04/01/2010 10:35 - Avatar zaradio prvu milijardu
• 02/01/2010 10:26 - Pirati udaraju i na izdavačku industriju
• 21/12/2009 09:51 - Legendarni začin kroz prozu Ante Tomića
• 19/12/2009 16:49 - Politika se na malena vrata ušuljala u MSU
• 18/12/2009 11:39 - Svečanost originala vječnih stripova

• 17/12/2009 12:28 - Oči pune živih slika Pandore
• 15/12/2009 10:51 - Raskošni minimalizam »La Boheme«
• 15/12/2009 10:49 - Tragom tradicije vlastite kuće
• 14/12/2009 10:59 - Otvoren antikvarijat u Hatzovoj ulici: Mjesto gdje kupci sami određuju koliko stoji knjiga
• 13/12/2009 09:46 - Umjetnička akcija u MSU “Potpisujem sve što je plavo”

Komentari (0)

Komentar
Ime
Email
Upišite prikazane znakove
	Dodaj konetar