|
 Filmska industrija više nikada neće biti ista nakon velebnoga ostvarenja, sada vidimo i zašto, nenadmašnoga redatelja i vizionara Jamesa Camerona. »Avatar« nije samo film, on je više od toga - iskustvo kakvo se jednostavno ne smije propustiti i koje će, uvjereni smo, mnogim gledateljima priuštiti doživljaj koji neće tako skoro zaboraviti.
Riječi oduševljenja nećemo kriti niti ćemo se sustezati od hvale, jer ono što smo imali prilike vidjeti na novinarskoj projekciji u utorak, a uskoro će istu priliku dobiti i svi gledatelji jer film kreće u svjetsku kino distribuciju 17. prosinca, opčinilo nas je u potpunosti. Trodimenzionalna projekcija, kakvoj još nismo svjedočili, uvukla nas je u svijet o kakvu smo mogli samo sanjati.
Gledatelj tu nije samo pasivni promatrač zbivanja na platnu, već aktivni sudionik onoga što se zbiva oko njega, od početka do kraja dijeleći zajednički dah s fantastičnim likovima u čije postojanje ni u jednom trenutku neće posumnjati. Slina iz razjapljenih ralja razne zvjeradi tako pršti po publici da se mnogi imaju potrebu obrisati, naravno, ako se stignu »izmaknuti« dok ih bijeli očnjaci pokušavaju dohvatiti za vrat.
Nova tehnologija stvorena upravo za »Avatara« pokazala je svoju nadmoć i opravdala redateljevo čekanje, jer Cameron ga je zamislio još prije 15 godina, ali strpljiv je to čovjek i, sada se pokazalo, vrlo mudar. Mogao je reći: »Daj što daš« i snimiti još samo jedan, doduše, prekrasan znanstvenofantastični ep, ali donio je dobru odluku pri tom davši vremena svim stvarateljima jednoga svijeta s dušom, jer drugačije ih ne možemo nazvati, da mogu izraditi i posvetiti pažnju detaljima kakve bi mnogi drugi propustili. Lišće, cvjetovi i spore biljaka na planetu nazvanom Pandora, nastanjenom s prirodom u potpunosti povezanim stanovnicima Na'vijima, otvaraju se, sjaje i padaju po cijeloj dvorani.
No, mogli su efekti biti kakvi god da nije zanimljive i zahvalne priče, bez obzira na to što su joj upućene zamjerke nekih kritičara koji ionako ne vole fantastiku. Činjenica jest da je Cameron posegnuo za detaljima koje smo prije mogli vidjeti i pročitati u nekim drugim djelima, ali isto to mogli bismo reći za gotovo svakoga redatelja ili umjetnika općenito, jer sva književna, filmska ili likovna baština nam je i ostavljena kako bismo ne samo uživali u njoj, već kako bismo na njezinim temeljima stvarali, i to je jedan od osnovnih temelja civilizacije kakvu poznajemo od početka vremena.
Za razliku od humanoidnih stanovnika raskošnoga planeta, koji njeguju život na način kako su to činila indijanska ili afrička plemena, Zemljani su opčinjeni zaradom i progoni ih pohlepa, a glad koju osjećaju mogu utažiti jedino otimačinom i uništavanjem tuđega, svega onoga što ne razumiju, pa tako i ne vole, čemu uostalom svakodnevno svjedočimo.
Glavnoga junaka, marinca Jakea Sullyja, odnosno sanjara u na`vijskom obličju utjelovio je Sam Worthington, a uloga njegove partnerice plave kože i velikih zlatnih očiju povjerena je Zoe Saldani (koju i ne vidimo u klasičnom smislu), dok je znanstvenicu u jednom i drugom obličju odigrala čvrsta Sigourney Weaver. Osim nekoliko sitnica u ponašanju nekih likova, poput onoga jedne pobunjene pripadnice zemaljske vojske, jedinu arnu zamjerku imamo na glazbu - sladunjavu i nepotrebno orkestriranu. Umjesto toga, kad je već stvorio domorodačko stanovništvo i cijelu jednu kulturu, Cameron se mogao osloniti više na bubnjeve, rogove i slična glazbala kojih unatoč tome što se održavaju razni rituali uopće nema. No, uistinu ne treba biti previše sitničav jer svaki trenutak »Avatara« je čarolija kakvu nipošto ne treba propustiti.
Između glumačke igre i animacije
Umjesto korištenja tehnike stavljanja reflektivnih markera na lica glumaca pomoću kojih je moguće bilježenje izraza lica, glumci su ovaj put nosili kacigu s malom kamerom usmjerenom prema licu. Ona je bilježila pokrete facijalnih mišića i očiju što je poslije animatorima omogućilo do u najsitnije detalje izraditi uvjerljive likove i njihove emocije. Osim toga, inovacija u snimanju bila je i virtualna kamera koja je Cameronu omogućila pogled na način da nije vidio same glumce već tri metra visoke likove dugih repova koji se »nisu kretali po studiju« već po džunglovitu planetu, što mu je zasigurno pomoglo u ostvarenju vizije. »Avatar« u svakom slučaju nije samo igrani film, kao ni mnogi drugi veliki fantastični spektakli, već prekrasni mutant nastao u ravnopravnom odnosu između glumačke igre i animacije. Izvor: Vjesnik
Novije vezane vijesti:
Starije vezane vijesti:
Copyright 2007. All Rights Reserved.  |
