| Svjetski dan kazališta |
| 30.03.2009, | |
I ove će se godine 27. ožujka u kazalištima diljem svijeta slaviti Svjetski dan kazališta, prvi puta obilježen 1962., na dan kada je prvi puta otvorena kazališna sezona u Teatru nacija u Parizu (1961).Svjetski dan kazališta obilježava se 27. ožujka, kada se u kazalištima širom svijeta čita međunarodna poruka, dok se u hrvatskim kazalištima tradicionalno prije početka predstave čita hrvatska, a ponekad i obje poruke. Hrvatski centar ITI prevodi i distribuira međunarodnu poruku koju je ove godine napisao poznati brazilski redatelj i dramski pedagog Augusto Boal. Autor ovogodišnje hrvatske poruke je redatelj Paolo Magelli. Hrvatsko društvo dramskih umjetnika (HDDU) organiziralo je pisanje hrvatske poruke, a ona glasi: Živimo u teškim vremenima. Jedan ekonomski potres je uzdrmao temelje našeg postojanja otkrivajući još jednom svijetu krhkost i laži onih društava koja su temeljila svu svoju ideologiju na pukom profitu. Sve se to događa dok Plut, Bog obilja, luta iz grada u grad i nastavlja dijeliti svoju moć i to skoro uvijek, švercerima, delikventima... Plut je postao slijep zbog Zeusove zavisti i ne može dakle vidjeti kome dijeli svoje bogatstvo. Iako se čini da se to događa u današnjem vremenu, to je jedna od mnogih analogija koju nasljeđujemo od starih Grka. Točnije, ona pripada Aristofanu i pisana je prije 2400 godina, skoro u početku teatra. Početak, upravo početak, iznova početak je sudbina teatra svake večeri. Zato što je kazalište putovanje kojemu je cilj kraj, u potrazi za novim početkom. Kao i sam život. I zato je teatar iznad svega potreba za saznanjem onoga što je postojalo prije početka svega, unutar i izvan nas, prije našeg postojanja. Da, točno je, u pravu je Aristofan, teška su vremena, ali oko potrebe postojanja kazališta u civilnom društvu, čini mi se, nepotrebno je raspravljati. Naprotiv, važno je primjetiti kako danas kazalište postaje sve više nužnost unutar društva. Opkoljeni smo virtualnim, bombardirani medijima koji automatizirajući naša mišljenja umjesto da povećavaju našu intelektualnu autonomiju, istu nam oduzimaju. Kazalište je, dakle, to fizičko mjesto koje Polis delegira za intelektualni otpor i mora se udaljiti od logike tržišta. Mora bježati od iskušenja produkcije i nastojati istrajati na putu istraživanja. Mora postavljati važna pitanja sebi i drugima, ali i čekati odgovore od sebe i drugih. Moramo vratiti kazalištu ulogu koja mu pripada oduvijek i zauvijek. Kazalište mora biti tvornica snova, kritika društva, analiza postojanja, observatorij bespomoćnosti... To su njegove uloge! To je urgentnost koju prizivamo! Istina, teška su vremena, ali ne treba tražiti izlaz u smanjivanju ionako perifernih sredstava za kazalište kako bi se na taj način sanirali državni proračuni. Jer, kao što kaže Bertolt Brecht; "U vrijeme neimaštine investiraj u sve nevidljive stvari. Uči povijest, matematiku...idi u kazalište. Brže ćeš doći do saznanja i jedino tako ćeš moći promijeniti sebe, dakle svijet!" Novije vezane vijesti:
Starije vezane vijesti:
Komentari (0)
![]() Napišite komentar
Copyright 2007. All Rights Reserved. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
|
Zagreb, Croatia
|
|||||||
![]() |
|
||||||
|
![]() NNE
|
||||||
| Detaljno | |||||||
| I prepaid kartice morat će se registrirati, odzvonilo anonimnosti + Više | Mediteranska hrana bolja je za kontrolu šećera nego lijekovi + Više |
Još novosti
| |
Prijavite se na naš newsletter i primajte novosti direktno u Vaš inbox!