|
Kako i samo ime određuje, mjuzikl »Za dobra stara vremena« u režiji Marija Kovača, praizveden u petak u Maloj dvorani Doma sportova, za koji je tekst napisala Željka Ogresta, a glazbu Rajko Dujmić, u biti rekreira ne tako davnu prošlost, ali i taj očiti pasatizam svjesno budi nostalgične emocije prema prošlosti koja se u ljudskoj percepciji vremena često čini boljom.
Boljom jer smo bili mlađi, zdraviji, odvažniji, jer smo jako voljeli, imali prijatelje koje smo s vremenom negdje pogubili, boljom jer su neki dragi ljudi bili živi, tu kraj nas i za nas.
»Za dobra stara vremena« nazvan po hitu slavne pop grupe Novi fosili iz 1986. godine (iako su oni imali mnogo boljih pjesma, očito je pogodio i tada i sada u žicu), oživljavaju osamdesete godine prošlog stoljeća u Zagrebu (na što nas podsjećaju video projekcije zagrebačkoga glavnog trga i Ilice i obavezni tada sasvim plavi tramvaji bez reklama), čemu su pomogli i kostimi Danice Dedijer, scena Miljenka Sekulića, a posebice koreografija Larise Lipovac Navojec koja je dodatno s plesačima Tale oživila duh ondašnjega plesnog izričaja.
Prvi put u toj ulozi, Ogresta je na osnovi 20 hitova Novih fosila ispreplela prilično tanki zaplet, s jednostavnim, predvidljivim krajem, no sasvim funkcionalan (tri ljubavne pripovijesti u okrilju glazbene škole koja priprema priredbu).
Prisjetimo se da je radnja bombastičnog, jedno vrijeme iznimno popularna, mjuzikla »Mama Mia« s hitovima ABBE, koji je bio neposredno nadahnuće za ovu produkciju, imala u velikoj mjeri slabu i prozirnu fabulu. Naime, najuspješniji mjuzikli u povijesti ipak su nastajali iz književnosti (»Chicago«, »Cabaret«) ili , pak, usporednom suradnjom velikih skladatelja i libretista (»Mačke«).
Zbog svega toga Ogrestin posao je uredno obavljen - kreće toposima sjećanja na to vrijeme od samog početka izvedbe, pojavljivanja Miroslava Lilića kao zaštitnog znaka Dnevnika, do spominjanja fiće i jugića, parnih i neparnih dana vožnje automobila, redukcija struje, političkih zatvorenika, Ljubljanske banke (gorko duhovito spominjanje da je najsigurnija), redova za banane i ulaznice za Dinamo kad su ih prodavali preprodavači. Jedino se čini da se riječ »produkcija« u ono vrijeme baš nije upotrebljavala u smislu školske priredbe.
Dramaturški su pjesme posložene i intrigantno prearanžirane u službi radnje od Reci mi tiho, Sanjam te (sjajna scena u tramvaju), Milena, Saša, Plava košulja, Pazi da ne nazebeš, Najdraže moje (odličan prizor s jugićem) i Još te volim do finale »Za dobra stara vremena«, što je pratila više manje dinamična, pa i otkvačena režija Marija Kovača, koji se maksimalno trudio povezati sve elemente mjuzikla u jednu cjelinu.
»Za dobra stara vremena« je u prvom redu korektno produciran show sa svim karakteristikama kičastog glamura osamdesetih (tone konfeta, baklji i buketa prskalica) kakvi su bili viđeni u brojnim televizijskim projektima, koji u cijelosti gledano neće razočarati ljubitelje Novih fosila.
Iako usporedbe nisu nužne, kompletan scenski dizajn broadwayske, izrazito konfekcijske predstave »Mama Mia« stvarno je bljedunjav i naša ekipa je napravila bolji posao, no u domaćoj produkciji ipak se trebao poštivati određeni pjevački standard ispod kojeg se ne bi smjelo ići. Takav previd u ozbiljnom komercijalnom kazalištu je nedopustiv.
Zvijezde večeri Begić i Navojec
Ulogu simpatičnog Saše i glumački i, naravno, pjevački vrlo dobro je donio Marko Tolja (Saša), kao i Zrinka Cvitešić (Ana), koja odlično i spontano pleše, no morala se boriti s problemima u ozvučenju. Glumačke zvijezde večeri bili su odlična Ana Begić (Milena), koja je i pjevanjem uspjela zadržati određenu razinu, te izvrstan Goran Navojec (milicajac Pero), koji je baladičnu pjesmu »Milena« pjevao neosporno šarmantno i dopadljivo, ali većim dijelom uz vokalnu podlogu.
Sanja Doležal (Tonka) je vrludala tražeći ponajbolji glazbeni izraz i ponajbolja je bila kad se opustila i bila »ona stara«, dok je glumački često bila na rubu iritantne prenaglašenosti. Ivici Vidoviću, naš glumačkom veteranu, treba čestitati na hrabrosti, na zgodnom smještanju uloge profesora Reisera u komični registar, no njegovo se pjevanje svelo na recitiranje, a podosta problema s glasovnim mogućnostima imao je i Ivica Zadro (profesor Friščić)!
Zato su u zatvorskoj sceni glasovno briljirale Hana Hegedušić i Iva Visković kao zatočene prijateljice noći, odličan je bio i nastup Renata Đošića Renmana i ekipe koja je zgodno spojila break dance s hip-hopom. U plesno-pjevačkom dijelu nastupile su i Dora Lipovčan, Zrinka Kušević i drugi. Samoironičan epizodni nastup ostvario je redatelj Kovač kao albanski prodavač kokica i kikirikija. Izvor: Vjesnik
Novije vezane vijesti:
Starije vezane vijesti:
Copyright 2007. All Rights Reserved.  |
Rasprava o tome kako i kada registrirati sve korisnike traje već neko vrijeme, i dok su službeni odgovori operatera mnogo blaži, neslužbeno tvrde da je riječ o velikim pritiscima OTC-a koji...
Dugoročna studija po prvi je put dokazala da mediteranska prehrana osobama koje pate od dijabetesa u kontroli šećera u krvi može pomoći više od lijekova.
