Novi Zagreb

Teško su krčili put do masa, ali publika se danas potpuno predaje njihovim emocijama i uvrnutim, spektakularnim nastupima

Godina je 1990. Iz nizozemske booking agencije Paperclip koja je po Europi tada dilala koncerte američkih undergound rock-bendova stigla mi je crno-bijela kazeta “In A Priest Driven Ambulance”.

Jurcao sam Zagrebom u starom bijelom Golfu do daske razvaljujući to pankerski kaotično klupko psihodeličnog nadrogiranog rocka i instantno se zaljubio u autore te kazete - The Flaming Lips. No, kako ja i moj frend i kolega rock-kritičar Ante Čikara nismo našli nikoga tko je čuo za njih, odlučili smo u Galeriju SC za istih 600 maraka dovući nekog “popularnijeg”. Godinu ranije kupili smo Nirvanu za iste novce, ali usfalilo je datuma, pa su svi koncerti južnije od Graza otpali.

Neprepoznati

A onda je Nirvana potpisala za Geffen i “Nevermind” je eksplodirao jače od “Never Mind The Bollocks”. U Americi je počeo lov na alter-rock bendove i nitko više nije koštao 600 maraka. Wayne Coyne u ime benda potkraj 1991. potpisao je za Warner, više zbog Nirvane, negoli zbog toga što je “In A Priest Driven Ambulance” bio prvi uistinu izvrstan album Lipsa u kojima je tada značajnu rolu imao i Jonathan Donahue, inače pjevač Mercury Reva. Dave Fridmann već je bio glavni producent oba benda, poslije i drugih, pa čak i Pipsa.

Uslijedili su maštoviti “Transmissions From The Satellite Heart” i “Clouds Taste Metallic”, no unatoč slučajno iznjedrenom hitiću “She Don’t Use Jelly”, koji je završio u teen-seriji ”Beverly Hills 90210” i MTV-jevu crtiću “Beavis & Butthead”, trebalo je proći još nekoliko godina da šira publika prihvati uvrnute momke iz Oklahome i počne ih cijeniti kao, recimo, Radiohead.

Presudan album

Američki bendovi, naime, čak i kad su impresivni poput Lipsa ili Wilca, nemaju onu vrstu marketinga kojim Britanci glorificiraju i trže svijetom svoje, često lošije bendove. Doduše, ni The Flaming Lips nisu radili u svoju korist. Godine 1997. objavili su “Zaireeka”, čija se “prava zvučna slika” mogla čuti jedino ako se četiri CD-a slušaju istodobno na četiri stereo-uređaja. Šira publika prihvatila je Lipse tek s albumom “The Soft Bulletin” na kojem su kaos i eksperiment polako zamijenile božanstvene pop-melodijame, utopistički lijepe harmonije i kozmički divne orkestracijame, zbog čega su ga kritičari uspoređivali s “Pet Sounds” Beach Boysa. Coyne je govorio da je “tonski studio njegov instrument”, a krenula je i serija atraktivnih koncerata s obiljem videoprojekcija.

Izvor: Jutarnji

• 17/03/2010 12:58 - Bloodhound Gang provokativnim nastupom oduševili obožavatelje
• 17/03/2010 12:58 - Irci danas slave St. Patrick's Day, a i u Zagrebu će biti veselo
• 15/03/2010 10:28 - Saznajte kako je živjeti u prvoj kući izgrađenoj naopačke
• 14/03/2010 11:02 - Proslava Svetog Patrika na Bundeku
• 14/03/2010 10:45 - Rundek oduševio okupljene Zagrepčane u Profilu

• 13/03/2010 11:07 - Zagreb domaćin Europskog prvenstva u biljaru
• 13/03/2010 10:41 - Free open air Irish festival
• 12/03/2010 10:49 - Naj, naj, naj festival u Žar Ptici
• 11/03/2010 11:57 - Free open air Irish festival 2010
• 11/03/2010 11:41 - Elemental u Močvari izvodi nove pjesme

Komentari (0)

Komentar
Ime
Email
Upišite prikazane znakove
	Dodaj konetar