| Golemi novci troše se na nikada realizirane projekte |
| 16.10.2009, | |
|
Milijuni kuna nestaju iz gradskog proračuna Preko tri milijuna kuna zagrebačke vlasti potrošile su u proteklih pet godina na 11 arhitektonskih natječaja koji se nikada neće izvesti, a riječ je tek o onim zvučnijim projektima poput znamenitih rukometnih ili stolnoteniskih dvorana koje su svojedobno predviđane u megalomanskim projektima gradske vlasti. Neizvedeni natječaji za projekte koje je u navedenom razdoblju Grad Zagreb naručivao od zagrebačkog Društva arhitekata realno su višestruko brojniji i skuplji, međutim analizirali smo tek one koji su najviše zaokupljali pažnju javnosti. Neki od njih naručivani su tek kao predizborni trik, a neki tek kao neosnovana ambicija. Tako je grad samo na dva natječaja za rukometni dom Svetice, uoči Svjetskog rukometnog prvenstva 2006. godine organizirao dva natječaja na koja je potrošeno gotovo pola milijuna kuna. Na kraju je na pozivnom natječaju organiziranom godinu dana kasnije pobijedio svima poznati projekt arhitekta Branka Kincla na koji je potrošeno dodatnih 600 tisuća kuna. Međutim. ni taj projekt nije izveden. Među megalomanske projekte sličnog tipa može se ubrojiti i natječaj za stolnoteniski dom zamišljen na Kininskom trgu 2006. godine. Tada je, uoči nedavno održanog međunarodnog stolnoteniskog natjecanja, planirana izgradnja nove dvorane za ovaj sport. Iako je za taj natječaj potrošeno 170 tisuća kuna, Stolnoteniski dom nikada nije izgrađen, a prvenstvo je održano u Domu sportova. Gradske vlasti još su tijekom 2005. godine investirale oko milijun i pol kuna za Sportsko-rekreacijski centar u Sesvetama, famozni Chromosov toranj te dvoranu u Dubravi. U suradnji s Turističkom zajednicom grada realiziran je i plaćen natječaj za kongresni centar. Među besmislene projekte ubraja se i novi Dinamov stadion na Kajzerici. Raspisivanje tog natječaja kod DAZ-a gradske vlasti stajalo je 235 tisuća kuna koliko su podijelili arhitekt Hrvoje Njirić koji je dobio prvu nagradu na natječaju te ostali slavodobitnici. Osim navedenih novaca potrošenih na nagrade, grad je za svaki raspisani natječaj platio i troškove ocjenjivačkog suda i tehničke komisije gdje u prosjeku sjedi osam osoba, a zarađuju po četiri i pol tisuće kuna. Tijekom ove i protekle godine organizirana su i dva natječaja za parkove na Selskoj ulici za koje je također potrošeno preko pola milijuna kuna. Među nekim arhitektima pak prevladava mišljenje kako i sama struka gubi na ovakvim natječajima. – Ogromna zakašnjenja od prihvaćanja projekta do njegove realizacije donose brojne poteškoće. Događa se da prođe i po osam godina, a u međuvremenu promijeni se i stanje na terenu ali i tendencije u arhitekturi, kaže naša sugovornica. Valja napomenuti da je Društvo arhitekata svake godine financirano određenim novčanim iznosom koji treba konzumirati. Da bi novac dobiven prethodne godine opravdali i napunili proračun za sljedeće razdoblje, u DAZ-u jednostavno moraju organizirati određen broj natječaja. U ocjenjivačkim žirijima i na natječajima isti ljudi Kako tvrdi sugovornica Novog lista iz jednog zagrebačkog arhitektonskog ureda u tehničkim komisijama kao i u ocjenjivačkim sudovima sjede članovi DAZ-a. – Poželjno je da se rotiraju, što se najčešće i događa. U ta tijela upada se tako najčešće uz prijavu u DAZ-u, ali naravno da je korisno da netko kaže koju lijepu riječ za tebe, kaže sugovornica i dodaje da je statutom DAZ-a propisano suprotno, ali "ponekad se događa da u ocjenjivačkom sudu sjede ljudi koji su bliski suradnici onih koji se prijavljuju na natječaje". – Arhitektonska scena u nas je vrlo mala i statistička vjerojatnost za tako što je dosta velika. Tako postoje slučajevi da jedan ocjenjivački žiri dodijeli nagradu određenom kolegi koji uslugu vraća kada sljedeći put i sam sjedne u ocjenjivački sud, prepričava nam sugovornica. Izvor: Novi list Novije vezane vijesti:
Starije vezane vijesti:
Komentari (0)
 Napišite komentar
Copyright 2007. All Rights Reserved. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
